U okviru programa „Andrićevih dana 2025“ sinoć je u čitaonici Gradske biblioteke Travnik otvorena izložba „Poslije kiše“ autora Seada Emrića, jednog od najistaknutijih savremenih bošnjačkih i bosanskohercegovačkih slikara.
Na otvaranju izložbe prisutnima su se obratili prof. dr. Dženan Kos, direktor Gradske biblioteke Travnik i mr. Berina Bećiragić, članica Upravnog odbora Bošnjačke zajednice kulture Travnik koja je i otvorila izložbu.
Izložba je organizirana u saradnji sa Bošnjačkom zajednicom kulture Travnik.
Prof. dr. Dženan Kos: „Novi likovni ciklus Seada Emrića – ‘Poslije kiše’“
Paul Cezanne je tvrdio da umjetnost nije reprodukcija vidljive stvarnosti već stvaranje nove koegzistirajuće sa onom koju opažaju oči umjetnika. Upravo apstraktna likovna umjetnost u čistoj ekspresiji oblika, linija i boja naglašava asocijacije na predmetni svijet.
Bošnjački i bosanskohercegovački slikar, Sead Emrić, spada u red onih likovnih umjetnika koji darom vrhunskih apstraktnih majstora transformiraju boje i oblike u nove umjetničke vrijednosti. U ciklusu „Summa Bosniaca“ inspiraciju je pronalazio u kulturnom naslijeđu svoje domovine i povezujući unutarnje vlastite osjećaje i emocije stvorio nova autonomna likovna djela vanredne vrijednosti i osobito naglašene asocijacije sa stoljetnom kulturnom poviješću Bosne i Bošnjaka.
Gotovo četrdeset godina Emrić je prisutan na kulturnoj i umjetničkoj sceni Bosne i Hercegovine počev od slikarstva, umjetničke grafike do pregalačkog kulturnog rada u kulturi Bošnjaka na području Bosanske krajine. Za sve to vrijeme stvorio je brojna umjetnička djela u raznim medijima. Počeo sa osnovnim crtanjem u svojim ranim mladalačkim godinama, razvijao se do umjetničkih grafika da bi krajnju inspiraciju pronašao u mješovitim medijima i umjetničkim instalacijama. Svaki njegov rad nalazi duboke korijene u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj kulturi i nastoji produžiti i očuvati i kulturno sjećanje.
I dok je u ciklusu „Summa Bosniaca“ inspiriran kulturnim naslijeđem svoje domovine nastojao oslikati jedinstvenu sveobuhvatnu sliku bosanske kulturne povijesti, u novom ciklusu „Poslije kiše“ Sead Emrić je oživio vlastita mladalačka sjećanja i prve ekspresije slapova i brzaka rijeke Une u kanjonu između Bosanske Krupe i Bihaća. Iste dakle one slapove i brzake jedne i jedine, najljepše i neuporedive, nezaboravne i neiskazive, smaragdne rijeke Une koja je zasmaragdila bijelim papirom djetinjstvo književnika Skendera Kulenovića, a bijelim platnom djetinjstvo slikara Seada Emrića. Kulenović će u svom književnom eseju „Iz smaragda Une, ‘Grozdanin kikot’ Hamze Hume“ oživjeti sjećanje na prvi susret s ovom rijekom, a Emrić u slikarskom ciklusu „Poslije kiše“ objelodaniti unutarnji i duboko intimistički doživljaj njezine ljepote uhvaćen u trenutku poslije kiše. U oba slučaja, reklo bi se, umjetnički sačuvati fragmente sjećanja na trenutke doživljaja čiste Ljepote.
Nijedna od četrnaest slika akrila na platnu iz ciklusa „Poslije kiše“ koje u simbolici ukupnog broja predstavljaju trenutak evokacije sjećanja krajiškog dječaka, ne predviđa slikarski ram i ne zahtijeva dalje prilagođavanje, već upravo suprotno – svaka za sebe jeste jedinstveno umjetničko djelo otvoreno u beskonačnoj i bezgraničnoj slobodi i ljepoti rijeke Une.
