U okviru manifestacije „Andrićevi dani“ organizirana je književna tura kroz Travnik, koja je kroz prostor i priču dočarala atmosferu romana „Travnička hronika“. Ova edukativna šetnja omogućila je učenicima da na jedinstven način upoznaju grad kroz prizmu književnosti Ive Andrića i povežu stvarne lokacije sa zbivanjima iz njegova djela.
Književna tura kroz Travnik započela je od Gradske biblioteke Travnik i skulpture nobelovca Ive Andrića. U dva navrata Andrić je donirao cjelokupan iznos Nobelove nagrade, ukupno oko milion američkih dolara, Fondu za obnovu, razvoj i unapređenje biblioteka Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući tim sredstvima, početkom 70-tih godina renovirano je Centralno odjeljenje, nabavljen novi namještaj i knjige, te osnovano Dječije odjeljenje Gradske biblioteke Travnik.
Hafizadića kuća spominje se u romanu „Travnička hronika“. Iako građena nakon vremena romana, Hafizadića kuća danas predstavlja svojevrsni spomenik urbane kulture Travnika, a za ljubitelje Andrićeve književnosti ona je i svojevrsna veza sa unutarnjim svijetom romana.
Među posjećenim lokacijama bila je i Rodna kuća Ive Andrića, koja pruža jedinstven uvid u život i stvaralaštvo ovog velikog pisca. Andrić je jedini autor na svijetu kojem je još za života otvoren muzej u čast njegovom životu i književnom radu. Kuća, tipična za Travnik, obuhvata rodnu sobu, prostoriju posvećenu romanu „Travnička hronika“, fototeku sa fotografijama sa dodjele Nobelove nagrade, biblioteku sa umjetničkom zbirkom te „slušaonicu“. Na dan njegove smrti 1975. godine, rodna kuća zvanično je preimenovana u Memorijalni muzej.
Radnja romana „Travnička hronika“ počinje u Lutvinoj kahvi. To nije samo obična kafana, već središte društvenog života grada ̶ mjesto gdje se okupljaju ljudi različitih staleža i naravi, razmjenjuju vijesti i raspravljaju o događajima. Kroz prizore iz Lutvine kahve Andrić prikazuje duh vremena, odnose među ljudima i šaroliku sliku bosanske svakodnevice pod osmanskom vlašću. Ona simbolično predstavlja mikrokosmos Travnika, ali i šireg balkanskog svijeta, gdje se prepliću različite kulture i mentaliteti.
Na svakoj lokaciji, kroz odabrane citate iz romana, učenici su povezivali književni sadržaj s realnim prostorom, doživljavajući Travnik kao živi muzejski i književni ambijent. Na taj način književnost je izašla iz učionice i knjige i postala dio stvarnog iskustva.
Tokom ture, učesnici su obišli niz lokacija važnih za Andrićevu književnost – mjesta koja se spominju u njegovim djelima ili predstavljaju lajtmotive koji pokreću samu radnju. Ovaj obilazak omogućio je učenicima da kroz prostor i priču osjete duh Andrićevog književnog Travnika te da grad sagledaju kao živu pozornicu književne inspiracije i kulturnog naslijeđa. Kroz spoj znanja, prostora i žive riječi, učenicima je omogućeno ne samo bolje razumijevanje jednog od najvažnijih romana naše književnosti, već i dublje povezivanje s gradom i njegovom bogatom historijom.
