U okviru kulturne manifestacije „Andrićevi dani 2025“, Gradska biblioteka Travnik organizirala je književni razgovor sa Amilom Kahrović Posavljak, dobitnicom „Književne nagrade Andrićevih dana“ 2024. godine.
Amila Kahrović Posavljak rođena je u Sarajevu 1984. godine. Nakon završenog studija književnosti i magisterija nauka iz književne povijesti, radila je kao novinarka. Autorica je više radova iz oblasti književnih teorija i interpretacija. Napustila je novinarstvo i potpuno se posvetila književnosti.
Godina 2024. obilježena je njezinim značajnim profesionalnim usponom. Nakon zapaženih romana „Smrtova djeca“ i „Izvedeni iz kičmi“, Amila je svoju autorsku poziciju dodatno učvrstila romanom „Škriptaji kože“, djelom koje je snažno odjeknulo u književnoj i stručnoj javnosti. Za ovaj roman dodijeljena joj je „Književna nagrada Andrićevih dana“. Pored toga, roman „Škriptaji kože“ ušao je i u finale nagrade „Meša Selimović“, što dodatno potvrđuje književnu vrijednost ovog izuzetnog romana.
U svom najnovijem djelu autorica ostaje vjerna temama koje su već postale prepoznatljiv znak njenog rukopisa – traumama rata, poslijeratnom bolu i prešućenim iskustvima, posebno temom seksualnog zlostavljanja u ratu, o kojoj piše s izuzetnom hrabrošću i literarnom preciznošću. Njeno pisanje ne pristaje na kompromise, lišeno je patetike, daleko od pamfletizma, a istovremeno duboko uronjeno u etičku odgovornost prema preživjelima. Ispisuje stranice koje potresaju, ali i osvjetljavaju, ne štedeći ni sebe ni čitaoca, znajući da prava na površnost nema.
Na pitanje prof. dr. Dženana Kosa šta za nju znači nagrada, kazala je da joj je nagrada otvorila brojna vrata, povećala čitanost knjige koja uopće nije lahko štivo, te je povezala s dragim ljudima i naravno sa Travnikom. Istakla je da je sretna zbog nagrade u višestrukim artikulacijama te sreće, te da je još uvijek u slavljeničkom raspoloženju.
Govoreći o ulozi književnosti i medija u suočavanju s teškim temama, prof. dr. Kos je otvorio pitanje kako u književnosti prikazati temu jedne nevine ženske duše suprotstavljene ubilačkoj i agresivnoj ideologiji, te da li su mediji i književnost dovoljno snažni da se takvim temama ozbiljno bave, budući da je Amila ranije radila ozbiljne stvari u medijima, a potom se odlučila za put profesionalne umjetnice. Amila je kazala da su se mediji zasitili teških tema, jer su brutalne, te da se tu prepliću razni interesi i ideologije, gdje novinar ne može biti potpuno neovisan.
Tokom razgovora, prof. dr. Kos je također istakao kako je kritika njenu rečenicu označila kao melodičnu i ritmičnu – preciznu, jasnu, bez viška detalja – te da je time formiran osobit njezin književni stil. Amila je odgovorila da je vremenom shvatila da tekst nije samo struktura, nego kompozicija – da roman, rečenica i muzika međusobno korespondiraju, te da razumijevanje umjetničkog djela kao kompozicije omogućava njegovo povezivanje s drugim granama umjetnosti. Na kraju se zahvalila Gradskoj biblioteci Travnik naglasivši da iz Travnika i Gradske biblioteke Travnik uvijek dolazi nešto lijepo i da su joj mnoge najdraže stvari vezane upravo za Travnik, grad koji, kako kaže, posebno voli.
